Раде Шербеџија – „Заборави“

Ako me sretneš negdje
u gradovima stranim,
po kojima se muvam u posljednje vrijeme . .
Sretni me,
kao da me srećeš prvi put . .
Nismo li se mi već negdje vidjeli?
Kaži . .
i zaboravi . . .

Zaboravi dane koje smo nekad zajedno . . .
I noći, zaboravi . .
Gradove,
kojima smo mijenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama dostupne . .

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda . .
Otok naš
i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio . .

Zaboravi da si ikad rekla da me voliš,
i kako se nikada,
nikada nećemo rastati.

Treba zaboraviti
naslove knjiga koje smo zajedno čitali . .
Filmove
koje smo gledali . .
Hemfri Bogarta i Kazablanku.
naročito zaboravi . . .

Ulicu divljih kestenova
s početka Tuškanca,
i onaj naš poljubac na kiši
za koga bi znala reći:
“Nikada neću zaboraviti” . .
Molim te zaboravi . . .

I kada ti kažem da zaboraviš,
kažem ti to zato što te volim,
Kažem ti to bez gorčine . .

Otvori oči ljubavi. .
Našim gradom
prošli su tenkovi . .
Odnijeli su sobom
sve što smo bili,
znali, imali ..
Zato zaboravi . .
Čemu sjećanja ..?

Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakog proljeća . .
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
zagrli bjelinu novih dana,
i zaboravi . . .

Kasno je već dragana . .
Hoću da kažem,
zreli smo ljudi . .
To jest ,
nismo više djeca ..
I znam da nije lako . .

I znam da
možda i boli …
Ali pokušaj,
Molim te . .
Pokušaj . . .
Zaboravi . . .

I ako me sretneš negdje
u gradovima stranim,
po kojima se muvam u posljdnje vrijeme . .
Sretni me ,
kao da me srećeš prvi put . .
‘Ej, Nismo li se mi već negdje vidjeli?
Kaži…
i zaboravi . . .